Aściarožna: łacinka!

Niešta mianie zduru paciahnuła zmahacca. Nie strymaŭsia, chacia z dyskusijaŭ pra toje, „katoraja z łacinak — pravilnaja” ja daŭno vyras, zrazumieŭšy, što ŭsich Vynachodnkaŭ Rovara ŭłasnaručna nie pieradaviš.
Mabyć, impulsam dla mianie było toje, što pytańni, jakija nie davalli mnie spakoju 5-10 hadoŭ tamu nadalej zadajuć.
Moładź cikavicca: ci mahčymy ŭ Biełarusi pierachod na łacinku. Svaboda na hetaje pytańnie adkazvała niejki čas tamu. Adkazvała, ale nie adkazała. Ja vam adkažu: u Biełarusi — mahčymy, a tak — nie.
Niama jaje, Biełarusi. Jość adna nazva. Biez napaŭnieńnia sensam. A toje Małoje j Hanarlivaje Abyštoniešta™, jakoje ŭzurpuje nazvu Biełarusi, ni za što nie piarojdzie na biełaruskuju movu. Ja heta ŭžo stolki razoŭ tłumačyŭ na palcach, što nia budu paŭtaracca.
A kali tak, nijakaha pierachodu na łacinku nia budzie navat i blizka.
Užyvajcie na ŭłasnuju adkaznaść. Ja vas aściaroh.
